Uskršnji leptir se jednostavno razlikuje od ostalih jedrilaca, a najlakše se prepoznaje po crnoj cik-cak šari koja prati spoljni rub krila. Javlja se s proleća, nešto ranije od srodnog
đurđevdanskog leptira. To se obično pada u vreme Uskrsa, zbog čega je i dobio naziv „uskršnji“. Tipična staništa (pogotovu u Vojvodini) su područja pokraj vodenih površina, ali se neretko sreće na zaraslim livadama i poljoprivrednom zemljištu. Biljke hraniteljke su iz roda
Aristolochia. Kod nas je zabeleženo da ženke polažu jaja na
A. clematitis, a ponegde i na
A. pallida. Uskršnji leptir je beležen na čitavoj terotoriji Srbije, obično na nešto nižim nadmorskim visinama. Iako se smatra retkom i lokalnom vrstom, izgleda da su kod nas populacije u porastu. Možemo ugrubo reći da naseljava područje od jugoistočne Evrope do Urala.